Omjer učinka i pogreške (effect-to-bias ratio) je razmjerno novi pristup u istraživanjima, koji se temelji na odnosu učinka i očekivane pogreške. U najosnovnijem smislu, ovim pristupom se definira očekivani opseg pogreške i uspoređuje sa snagom učinka. Ukoliko su ove dvije mjere usporedive, onda je u istraživanju teško razlikovati pogrešku od stvarnog rezultata. U ekstremnom primjeru mogli bismo zamisliti mjerni uređaj koji ima 10% pogreške u mjerenju te ga usporediti sa učinkom od 5%. Ovako definirano istraživanje ne može prepoznati stvarnu promjenu u odnosu na pogrešku te je od samog početka osuđeno na propast ili pojavu slučajno prihvatljivog rezultata.
Jedan od osnovnih koraka prilikom planiranja istraživanja je usporedba očekivane snage učinka i pogreške, kako bi se ispravno odredio plan istraživanja te poduzele dodatne mjere ako je omjer učinka i pogreške nepovoljan.
