Ako bi trebalo izdvojiti jednu metodu, pristup ili način analize koji je najbolji ili najmoćniji, onda je to bez imalo promišljanja randomizacija.
Randomizacija je, u najužem smislu te riječi, proces nasumičnog odabira ili svrstavanja. U (bio)medicini ju možemo koristiti za dvije namjene, stvaranje nasumičnog ili slučajnog uzorka te provedbu nasumičnog odabira bolesnika ili ispitanika u kliničkom pokusu.
Ukoliko želimo stvoriti nasumičan ili slučajan uzorak neke populacije za potrebe provedbe istraživanja, najbolji metodološki pristup je randomizacija. Korištenjem randomizacije omogućit ćemo svakom članu populacije jednaku šansu za sudjelovanje u uzorku. Ova rečenica označava svu snagu randomizacije u uzorkovanju, jer samo randomizacija stvara uvjete za postizanje reprezentativnog uzorka, koji nam omogućuje pooćavanje rezultata na cijelu populaciju.
Uvjet provedbe randomizacije je poznavanje ukupnog skupa, kroz popis ispitanika ili barem mogućnost njihovog jedinstvenog identificiranja. Ako znamo konačnu veličinu populacije i možemo svakome članu dodijeliti jedinstvenu šifru, možemo provesti randomizaciju i stvoriti metodološki najispravniji uzorak.
Druga vrlo važna uloga randomizacije je svrstavanje ispitanika ili bolesnika u dvije skupine u slučajnom kliničkom pokusu. Ovdje randomizacija ima istu svrhu, a to je stvaranje dvije istraživačke skupine, koje će biti izravno usporedive. To se postiže zbog slučajen raspodjele svih svojstava ispitanika u dvije skupine te na taj način randomizacija uklanja i poznate i nepoznate čimebnike zbunjivanja, što nije moguče postići niti jednim drugim pristupom.
Sam proces randomizacije može biti krajnje jednostavan, ali se temlejiti na sustavu koji daje stvarno slučajan rezultat. Najjednostavnije je bacanje kockica, ali jednako dobru randomizaciju moguće je postići i n izom drughih alata, koji uključuje i široko dostupan Microsoft Excel.